
Prof. Milivoj Tutorov je rođen u Srbobranu 16.05.1930. godine u zemljoradničkoj porodici. Rano je ostao bez oca, koga su ubile mađarske okupacione vlasti aprila 1941.godine. Njegova majka, poticala je iz poznate i ugledne porodice Slavnić.
Osnovnu školu je završio u Srbobranu, gimnaziju u Starom Bečeju, a filozofski fakultet, na grupi za srpskohrvatski jezik i jugoslovensku književnost u Beogradu.
Nakon diplomiranja je radio kao profesor u gimnaziji u Zavidovićima (BiH), da bi na poziv vlasti 1962.godine došao u svoj rodni Srbobran i učestvovao u formiranju gimnazije " Svetozar Miletić ". Bio je njen prvi direktor...
Umro je u Srbobranu 19.11.1991. godine.
Jovan Tanurdžić, novinarska legenda i srbobranac ovako je tih dana pisao za novosadski " Dnevnik ".
Na vest o smrti profesora Milivoja Tutorova
UČITELJ SRBOBRANSKIH GENERACIJA
Možda je Srbobran u svojoj viševekovnoj burnoj istoriji imao i značajnijih ljudi, ali je sigurno da medju prosvetiteljima nije iznedrio čoveka poput Milivoja Tutorova. Odlazeći u svet večne tišine ostavio nam je sećanje na godine uspešnog rada i života u gimnaziji " Svetozar Miletić ", čiji je bio utemeljitelj, jedan od osnivača obnovljene škole u posleratnom dobu. Prvi direktor i profesor književnosti, čovek lepe reči. Sva njegova predavanja ostala su u sećanju svih učenika.
Bio je profesor Tutorov zaljubljenik u život, u dnu svoje setne duše svestan do koje mere smo samo putnici u čunu prolaznosti, sa koga jedva stignemo da mahnemo obalama koje ostaju iza nas. Učio je generacije gimnazijalaca da zavole romantičnog pesnika Branka Radičevića, valjda i sam živeći neki život koji je veličanstveno spojio tužbalicu mirućeg i ushićenu odu radosti pred lepotom prirode i života.
Niko u okruženju profesora Milivoja Tutorova nije mogao ostati ravnodušan prema njemu. Ni kolege, ni učenici, ili samo - sugrađani.Bio je čovek posebnog šarma, koji je uvek i u časovima najvećeg klonuća, imao neizrecive vere da se svet može promeniti, naravno nabolje. Idealizam mladosti držao je i njega, ali i nosio njegove nestašne vaspitanike. I to godinama. Dobro je znao da se sveto pedagoško pravilo " biti strog, ali pravičan " lako preobrati u sopstvenu negaciju i da ovo ubojno oružje treba često glačati i doterivati.
Odlazeći u penziju poneo je zauvek nostalgiju za školskim zvonom, mladalačkim žamorom i učionicom. No, nastavio je da radi, možda i značajniji posao. Pisao je o srbobranskom sportu, omladini, vremenu prohujalom. NJegova pisana reč ostaće kao sećanje na čoveka koji je opisao decenije razvoja fudbala, košarke, konjičkog sporta. U četiri knjige je obeležio radosti i pobede, ali i patnje poraza, srbobranskih klubova " Bačka ", " Akademik " i " Borac ". Manirom i umećem književnika pisao je o nastajanju i razvoju srbobranske sportske mladosti.
Na radiu Srbobran je više godina emitovao seriju o bogatim i siromašnim sudbinama ovdašnjih porodica Dunđerski, Gavanski, Pivnički, o dr. Đorđu Bastiću, otrgnuo je od zaborava, prvi i jedini, delo književnika Stevana Kaćanskog Barda. Bio je profesor Tutorov saradnik " Dnevnika ", pisao je u " Politici " kao i u književnim časopisima. Teme su bile ljudske sudbine, nova saznanja o sudbinama starih vojvođanskih porodica, ali i najneobičnije informacije iz kraja u kome je živeo. Želeo je da se o njegovom Srbobranu zna više.
Neumitna smrt odnela je u 62. godini profesora Milivoja Tutorova, baš u trenucima kada se sve više budi svest srpskog naroda, a na koju nas je tako često upućivao u svojim romantičarskim predavanjima i brojnim knjigama.
Jovan Tanurdžić
| 2008.11.09 |
Powered by Koobi:SHOP 7.22 © dream4®