KOGA VIŠE INTERESUJE MUZIKA?!

U Narodnoj biblioteci u Srbobranu, uz prisustvo autora, sinoć je predstavljena knjiga "Bunt dece socijalizma" Dušana Vesića, jednog od najznačajnijih i najuticajnijih rock novinara u Jugoslaviji. Moderator, u ime domaćina bio je Milan Đorđević.
Uz prisustvo malobrojne publike bio je ovo zanimljiv razgovor o rock muzici koja je obeležila period kraja sedamdesetih i osamdesetihg godina prošlog veka u Jugoslaviji, ali i o društvenim prilikama koje su uticale na stvaralaštvo u tom periodu.
- U to vreme nije bilo tabu tema i postojalo je samo jedno u čega ne sme da se dira, a to je bio "on", kazao je između ostalog autor knjige dodajući:
- A i što bi uopšte neko obraćao pažnju na jednog starca pored gomile tema koje su bile interesantnije, dodao je Vesić.
Svakom je bilo jasno da Vesić aludira na Josipa Broza uporno izbegavajući da pomene njegovo ime tokom cele večeri. Po njegovim rečima ono što je krasilo i uobličilo na neki način muzičku scenu i formiralo takozvani novi talas je pre svega kreativnost i pojava mladih pesnika koji su kroz muziku i tekstove izražavali svoj bunt prema događajima u društvu, ali u suštini na jedan benigni način koji nikoga naročito nije zanimao. Kada to kaže Vesić pre svega misli na establišment koji je tada vladao, ali sa druge strane stvoren je muzički pokret koji je doneo sa sobom jednu novu energiju, izraz, kreativnost i otvorio neke nove vidike, dajući muzici potpuno novi smisao.
- Opšte poznato je da je u to vreme naša rock scena bila odmah iza scene sa engleskog govornog područja. Mi danas znamo da je npr Nemačka imala u to vreme pet bendova koji su valjali, a mi smo imali 50. Imali smo autentičnost, znate Šarlo Akrobata je recimo neuporediv, njihova muzika ne liči ni na jedan svetski bend, kazao je Vesić.
- Muzika je za razliku od danas bila strašno važna, kaže Vesić, konstatujući da je to tako iako nikad nije bilo više razloga za bunt,
- Mladi danas uglavnom imaju dva cilja - Ili da se učlane u vladajuću stranku i tako reše neke egzistencijalne probleme, ili da uzmu pasoš i odu odavde, Nema više energije koja je krasila vreme novog talasa, nema više pesnika kao što je bio Džoni Štulić, nema toga, smatra Vesić.
Po njegovim rečima novi talas o kome knjiga govori nastao je na utabanim stazama koje je izgradilo Bijelo Dugme. Tek pojavom ovog benda iz Sarajeva stvorena je scena koja je podrazumevala da rock muzika nije hobi klinaca iz dobrostojećih porodica i da od nje može da se živi. Novi talas je iskoristio infrastrukturu novouspostavljene muzičke industrije koja je između ostalog donela i neka nova zanimanja.
Kao svedok i učesnik svih tih događaja u svojoj knjizi o tome piše detaljno iznoseći niz detalja koji su obeležili to vreme u rock muzici, ali i svoja lična zapažanja. Istakao je da je knjiga pre svega dokument o jednom vremenu da nema ljutnje i da je pokušao da prikaže stvarno stanje stvari i izbegne ono u čega mnogi autori upadnu pišući slična književna izdanja, a to je ulepšavanje ili romantizacija.
Govoreći o knjizi i vremenu novog talasa Vesić je ukazao na još jednu pojavu iz tog vremena.
- Kao što je rock muzika dolaskom novog talasa doživela svoju transformaciju, tako je i narodna muzika u to vreme doživela nešto slično. Imali smo dve paralelne stvarnosti. Dok se kroz muziku koju su stvarali rock bendovi novog talasa uglavnom akcenat stavljao na anomalije društva i sistema u kome smo živeli, ali bez želje da se on menja, nego pre svega sa namerom da se on popravi, sa druge strane više se nije pevalo "od izvora dva putića". Zahvaljujući pokretu u narodnoj muzici okupljenom oko projekta "Južni vetar" stvorene su nove zvezde (Mile Kitić, Dragana Mirković, Sinan Sakić, Šemsa Suljaković itd) koje su gađale u emociju ogromnog broja ljudi koji su bili suštinski nesrećni i mahom nevidljivi za sistem. Gađali su najniže slojeve društva, budili niske strasti i svojim patosom kroz poetiku koju su doneli iznedrili su sve ono što je kroz šovinizam rezultiralo devedesetih godina, zaključio je otprilike Vesić.
Juče je bilo tačno 18 godina od kako je umrla Margita Magi Stefanović. O tragičnoj sudbini ove članice legendarne grupe novog talasa EKV knjigu je napisao jučerašnji gost Srbobrana. Iskoristili smo priliku da ga upitamo odakle potreba da se napiše knjiga "Magi: Kao da je bila nekad".
- Magi je bila čudesna i mnogi od nas bili su zaljubljeni u nju. Početkom osamdesetih pojavila se droga i Margita je jedna od žrtava koja nije uspela da se odupre. Poznavao sam Magi lično i u jednom trenutku, nakon njene smrti shvatio sam da imam obavezu i prema njoj, ali i sebi da napišem knjigu gde ću objasniti ko je bila Magi. Podsetiću da su se mnogi mediji bavili Margitom nakon njene smrti, pisalo se sve i svašta, a mnogo toga bilo je neistina i obične izmišljotine. To je bio takođe jedan od razloga za tu knjigu. Dve stvari su jako važne kada govorimo o njoj. Koliko sam uspeo da vidim u poslednje 2.5 godine od kako je knjiga objavljena izašao je samo jedan novinski tekst koji je sramotno napisan a tiče se života nekadašnje ikone rock and rolla u Jugoslaviji i drugo ovo je jedna od retkih knjiga koja se posle tako dugo vremena nakon objavljivanja i dalje prodaje. Svakog meseca proda se između 50 i 100 primeraka što je jako veliki broj za naše prilike i vreme u kome živimo.
Po završetku književne večeri druženje sa Vesićem nastavljeno je u Cabbage pub-u, gde se sinoć slušala isključivo muzika jugoslovenskog novog talasa.
S.Š.
Ovaj medijski prilog je deo projekta "ARTIKULTURIZACIJA" koji je finansijski podržan od strane opštine Srbobran. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
Postavio: Administrator dana 2020.09.19 |
Komentar na ovu vest mogu ostaviti samo registrovani korisnici našeg portala!