SALAŠ TATIĆ - TURISTIČKA ATRAKCIJA NA TRI VODE

Bio je naizgled običan, lep sunčan dan, međutim ambijent i sagovornik učinili su da bude poseban i drugačiji. Za naš sajt govorio je vlasnik ugostiteljskih objekata "Tatićev salaš" i "Hunting House" u Turiji. Upoznajte zanimljiv karijerni put ovog mladog ambicioznog ugostitelja. Kako kaže sve je počelo u Đurđevu, pa preko Novog Sada, Amerike, Švajcarske, Zanzibara do Turije, gde se trenutno zaustavio i ima velike planove za razvoj ne samo svog biznisa nego ukupno turističke ponude naše opštine.Veruje u sinergiju i otvoren je za saradnju, ima sopstvene ideje kako unaprediti uslugu, ali spreman je da čuje i usvoji dobre predloge. Zove se Dimitrije Erdeljan.
Uneo je niz novina od kako je preuzeo "Salaš Tatić". Proširena je bašta, doneo je novi duh u lokal, zaposleni su zadovoljni, a gostima se pruža kompletna usluga, mada kaže mogućnosti su neograničene i sve što budu radili biće da se gosti koji dođu u Turiju osećaju prijatno i dobiju sve ono zbog čega su došli i izabrali da svoje slobodno vreme provedu ili na "Salašu Tatić" ili u "Huntingu".
- Mogu da kažem da sam u ugostiteljstvu oduvek. Sve je počelo u Đurđevu gde sam tokom raspusta na kraju osmog razreda počeo da perem čaše u jednom kafiću. To su bile prve pare koje sam zaradio. Potom se selim u Novi Sad zbog škole gde sve vreme radim kao konobar ili šanker. Upisujem preduzetnički biznis. Tokom 2012. godine odlazim u Ameriku putem programa "Work and travel". Tamo sam radio u jednom resortu koji je dogodine bio proglašen najboljim u Americi. Radio sam na poziciji kuvara. To je bilo to. Tada se definitivno zaljubljujem u ugostiteljstvo i odlučujem da se bavim ovim poslom. Vraćam se u Srbiju i idem da obnovim godinu na fakultet i vidim bilbord kod Futoške pijace. Sećam se kao da je juče bilo. Na njemu piše "Menadžment u ugostiteljstvu" fakultet u Sremski Karlovcima. Odlučujem da se prebacim na taj fakultet. Potom upisujem kurs za somelijera, idem u Švajcarsku gde radim u jednoj prestižnoj vinariji na proizvodnji vina. Vraćam se u Novi Sad i tu kreće. Pozicija menadžera u jednom restoranu, drugom restoranu, odlazim na Zanzibar u jedan hotel, sve u svemu jedno bogato iskustvo u ugostiteljstvu, priča nam Dimitrije.
- Dobro, ali otkud Turija u svemu tome?
- To je jako zanimljivo. Kolika je verovatnoća da prođeš Ameriku, Evropu, Afriku, Novi Sad, Beograd i da se vratiš u mesto gde si odrastao?! Meni je majka iz Turije i ovde sam provodio letnje raspuste i praktično odrastao. Porodica Tatić je napravila ovaj salaš 2015. godine. Mi smo familija i uvek se tu nešto provlačilo kako da sarađujemo, da unapredimo posao. Prošle godine došao sam na ideju da napravimo grupaciju koja bi ponudila vrhunske usluge u ugostiteljstvu gde bismo uključili nekoliko novosadskih lokala i između ostalog "Salaš Tatić". To je bio dosta težak poduhvat, tako da sam odustao i odlučio da pod jednu kapu stavim "Hunting House" i "Salaš Tatić" i tu se fokusiram, kako bismo u Turiji ponudili što kompletniju i kompaktnu ugostiteljsku uslugu.
- Dimitrije, sada je već neko vreme iza tebe od kako si stao na čelo, ova dva, slobodno ću reći, reprezentativna ugostiteljska objekta. Da li se tvoje vizije i ambicije ostvaruju planom koji si zacrtao i da li si zadovoljan postignutim rezultatima?
- Da, ostvaruju se i mogu da kažem brže nego što sa očekivao. Mojim planom je predviđeno dve do tri godine da se kockice poslože onako kako sam zamislio, ali ovo ide mnogo brže. Moja ideja je da ispričamo priču o mestu gde se mi nalazimo, a salaš i hotel su mesta gde će ta priča da se priča. Ovo je jedna oaza mira i to je njegova snaga. Mi treba da ubedimo ljude da sednu u auto i pređu 30, 50, 100 km i dođu kod nas. Mi moramo da im dočaramo zbog čega bi oni to radili i kada dođu da im to i pružimo. Ljudi dolaze i uglavnom su zadovoljni. Mi smo okruženi sa tri vode. Iza nas je zaštićeni park prirode Beljanska bara, Tu je Krivaja i Veliki Bački kanal. Salaš ima sreću da se nalazi u takvom prirodnom ambijentu. Čovek može da izgradi sve, ali ono što dobiješ od prirode je nenadoknadivo. Mi imamo naših 4.2 hektara, sopstveni vinograd, ribnjak, ovčarnik, kokošinjac i imamo sve te domaće proizvode koje možemo da plasiramo i ponudimo našim gostima, kroz našu kuhinju. To retko ko ima i može.
- Kada govorimo o Turiji, svakako ono po čemu je poznata nadaleko je Kobasicijada, tu je zaštićeni park prirode, pomenuta Beljanska bara, ima tu još dosta turističkih potencijala koji su, ako mi dozvoliš opasku, prilično neiskorišćeni. Da li misliš da postoji volja da se kroz jednu širu priču gostima ponudi bolja turistička ponuda u koju bi bili uključeni i "Salaš Tatić" i hotel "Hunting House" u Turiji?
- Ono što bi mi mogli da ponudimo to su takozvani produženi vikendi, koji su praktično reset za sve ljude koji tokom radne nedelje mnogo i naporno rade i prosto im je potrebno ovako nešto gde bi mogli da se opuste i u skladu sa prirodom pronađu mir i povrate balans i tako prevaziđu stres koji svakodnevno doživljavaju u gradskoj gužvi, na poslu. Geografski gledano Turija je u samom centru Vojvodine. Kada je "Hunting" napravljen on je zamišljen kao lovački dom u središtu pet lovišta. Smeštajni kapacitet koji mi nudimo je 29 ležaja u 14 soba. Naš cilj je da budemo puni tokom cele godine i da se traži krevet više. Verujte da je npr. u Sloveniji ovakav objekat, to bi bilo ispunjeno do poslednjeg mesta 365 dana godišnje. Mi imamo resurse da to bude tako i kod nas, samo moramo da se potrudimo i na pravi način ih predstavimo.
- Salaš je već uveliko profilisan kao dobro mesto za organizavanje raznih svečanosti, proslava i imam utisak da to dobro funkcioniše...
- Jeste, funkcioniše odlično. Verovali ili ne, ali mi možemo ovde da primimo od deset do deset hiljada ljudi. Naš plan za dogodine je organizacija tri veća koncerta, zatim pozorište na otvorenom, da ugostimo razne umetnike. Lokalitet koji imamo sve nam to omogućava i samo treba da ga promovišemo na pravi način. Ali šta je najvažnije, mi moramo zajednički kao sredina da radimo na razvoju turizma. Mi smo preduzetnici i svako će uraditi najbolje što zna svoj posao, ali opština treba da bude taj nosilac projekta razvoja turizma. Čim se turizam razvija, razvija se i privreda. E sad šta je dobro. Dobro je da je u Srbobranu prodat "Hotel Elan". To će znatno doprineti podizanju nivoa ugostiteljstva i ponude u našoj opštini. Vidite, nama treba pet do deset minuta čamcem odavde do Srbobrana, Velikim bačkim kanalom. Cilj koji bih voleo da postignemo je stvaranje mreže, ujedinjavanja ponude, da nastupamo zajedno, jer ako se ne budemo držali zajedno teško da ćemo uspeti.
- Kanal je bez svake sumnje pre svega oklevetan kao leglo zaraze, a potom i resurs koji je gotovo neiskorišćen, ako zanemarimo takmičenja pecaroša.
- Tako je, mi planiramo da nabavimo katamaran. Da napravimo ture, vožnju Velikim bačkim kanalom. Hajde da iskoristimo taj potencijal koji imamo i koji smo dobili od prirode. Sve što nam je potrebno je energija, volja, znanje, iskustvo i posvećenost. Jako je važno ako hoćemo nešto da uradimo da budemo iskreni i onda možemo da napravimo ozbiljnu priču koja će uticati vrlo brzo na razvoj naše sredine.
- Da li nailaziš na razumevanje kad govoriš sa ljudima koji donose odluke?
- Svi su do sada pozitivno reagovali, ali moramo da se pokrenemo. U politici danas imamo dosta mladih ljudi. U Turiji je u poslednjih par godina mnogo urađeno, isto je i u Srbobranu, nadam se da će se nastaviti i da ćemo uspeti da prevaziđemo lične, parcijalne interese i kroz zajedničku akciju napravimo kvalitet. Mene politika ne zanima, ja sam ugostitelj i voleo bih da svako kroz svoj posao nađemo zajednički interes da napravimo pravu stvar.
- Nisi tipičan ugostitelj, imam utisak da posao sve vreme gledaš kroz jednu širu sliku.
- Mi moramo da u naš posao uključimo što više ljudi. Da ponudimo sadržaj. Na primer, šta to nas sprečava da napravimo prvi eko kamp? Da neki kamper npr. u Budimpešti sedne u svoj kamper i dođe kod nas. On će onda otići do Srbobrana da vidi nešto, doći će kod nas da pojede neku autentičnu hranu, da oseti ovaj mir, svako ima šansu da se uključi u ponudu, ali moramo da je zajednički napravimo i objedinimo ako želimo kontinuitet i da stalno imamo goste. Svet je danas otvoren i mi možemo našu ponudu da promovišemo na Novom Zelandu, ali moramo imati atraktivnu ponudu. Ono što pravi gost traži i kada dođe da to i dobije.
- Da li imamo ljude koji su u stanju da jedan ovakav ambiciozan plan sprovedu u delo?
- Verujem da imamo. Ovde su ljudi vredni, predani poslu i spremni su da uče i usvajaju nova znanja. Ljudima u manjim sredinama je mnogo više stalo kada nešto rade nego ljudima u gradovima. Ovo govorim iz iskustva.
- Dimitrije, jesi zadovoljan? Da li imaš dilemu da si možda pogrešio što si se vratio u Turiju?
- Zadovoljan sam, sve ide u dobrom pravcu, sad je samo bitno napraviti dobru selekciju, okružiti se pravim ljudima i zajednički da radimo na realizaciji plana koji smo zacrtali.
- Letnja sezona je završena, jesen je počela, kakvi su planovi?
- Planiramo da ponudimo firmama u okolini posebne uslove za organizaciju "team building-a". Imamo sve potrebne resurse i imamo šta da ponudimo. Planiramo čitav niz programa koje bi smo objedinili pod nazivom "Zimske salašarske čarolije". O tome ćemo naravno obaveštavati blagovremeno zainteresovane goste. U fokusu nam je trenutno velika kinološka međunarodna izložba 01. oktobra koja se održava na našem salašu, gde očekujemo veliki broj gostiju iz zemlje i inostranstva, tako da pozivamo i vaše posetioce da dođu i budu naši gosti toga dana i uživaju u jednoj velikoj međunarodnoj manifestaciji.
Postavio: Administrator dana 2022.09.26 | | Ocena: |
![]() |
Komentar na ovu vest mogu ostaviti samo registrovani korisnici našeg portala!